Deava se, eto, da pjesnici kao "predskazanje groma usnulog u noæi" opovrgnu svoje stihove. Poslije dvadeset godina svjedoci smo tome da je èudesni poetski mundus Maka Dizdara nadz*ivio s pjesnikovom i sve smrti ovog svijeta. Kako se u Bosni obljetnica smrti èovjeka to je steæke, dobre jeretike i sneni prkos pretakao u stihovno agregatno stanje, uglavnom pokuava obiljeiti novinskim dozivanjem uspomena (izuzimajuæi u tom predstavu "Odkamen" Sarajevskog ratnog teatra), nuno bivate iznenad'eni, pomalo i nelagodno, kad skupina internacionalnih umjetnika dode u vau zemlju i otkrije nepoznate vam estetske vrednote u Mak Dizdarevoj poetici. Premda su u Travnik doli samo da bi probali tursku kafu u Andriæevoj kuæi/ tek steèeno poznanstvo sa Ijudima iz travnièkog pozorita i Muzièkog drustva/ nagnalo je zagrebaèke glumce Gabrijelu Balog i Danijela Grèiæa, holandskog violinistu Christiana ter Veera i euritmistu Martin-lngberta Heigla iz Njemaèke da izvedu svoje poetsko-scensko djelo "Vremena je tako malo..."
Kao bogumilski uman Danijel Grèiæ kazivao nam je Makove stihove i tumaèio bogumilsku jeres. Njegov liturgijski govor stihova praæen je projekci-jom foto-slajdova steæaka iz Radimlje kod Stoca, koje je gotovo ilegalno naèinio euritmist Heigl, buduæi da za fotografisanje nekropole nije imao potrebnu dozvolu to su mu je traili uvijek spremni vojni policajci. Nakon uvodnog dijela/ bivate jednostavno uvuèeni u scenski kaleidoskop od recitovanja Makovih pjesama na omamljujuæem germanskom akcentu glumice Gabrijele Balog, i u dosluhu s tim ritmom izabrane Bachove i Handlove teme u izvodenju violiniste ter Veera dopunjene euritmijskim plesom njemaèkog umjetnika Heigla.
Zbog svoje nevjerovatne sugestivnosti, euritmija je onaj estetski moment koji bi se u projektu "Vremena je tako malo" mogao apstrahirati od ostalih segmenata. lako u scenskom izrazu BiH predstavlja svakako novum, euritmija je u zemljama zapadne Evrope odavno veæ tretirana kao cijenjena i priznata forma umjetnièkog izraza. Krajnje pojednostavljeno reèeno, euritmija bi se mogla usporediti s nekim Formama modernog baleta. Euritmist svojim pokretima "ilustruje" pjesmu tako da vam donoenjem na scenu svake rijeèi, svakog stiha stvori onaj lijepi privid u kojem vidite da Makove pjesme gotovo doslovno ive. Kao da poput ostalih uèesnika ovog projekta pleu ispred vas. Verbalno je nemoguæe uèiniti deskripciju sve simbolike euritmijskih pokreta Martin-lngbert Heigla.
Naravno, teko je ne upitati se to je to artiste iz Zagreba/ Ulma i Den Haaga motiviralo da uèine ovu inscenaciju. Tek u dvodnevnom druenju s njima otkrivate svu fasdniranost i vezanost svakog od njih za Bosnu/ i onda vam biva jasno zato Makova poezija u njihovoj izvedbi jeste tako velika i moæna. Violonist ter Veer i euritmist Heigl jednostavno su opsjednuti steæcima i svaki dodir s njima/ za njih ima znaèenje obavljenog hodoèaæa (bili su vie nego razoèarani kada su èuli da ne mogu posjetiti neke nekropole u okolini Travnika, buduæi da se nalaze u naputenim ratnim zonama). Heigl je èak tampao studiju o steæcima pod nazivom "Kamen koji govori", smatrajuæi zadatkom naseg vremena deifrovati simbole uklesane u steæcima kao putokaze buduænosti èovjeèanstva. Svoju specijalizaciju scenskog govora i pozorine pedagogije steèene u Baselu i Stuttgartu, glumica Gabrijela Balog koristila je i u terapeutske svrhe pomauæi po izbjeglièkim kampovima Hrvatske djecu koja imaju problema s govorom. U ovim programima psiho-socijalne pomoæi uèestvovao je i Danijel Grèiæ, pokuavajuæi kod djece-izbjeglica iz Bosne otkloniti ratne traume nekim kreativnim poduhvatima, kao to je stvaranje morala u izbjeglièkim kampovima.
"Vremena je tako malo"
(to je zapravo pseudonim
ovog poetsko-scenskog djela, pravi njegov naziv je "Bogumilska
misa" i zato nije izvedeno pod tim nazivom, moemo
samo pretpostaviti) izvedeno
je u sali travnièkog pozorita pred 8 (slovima: osam)
gledalaca to nam jo jednom kazuje o tome
i kakvi smo i kako se odnosimo
spram poezije/ makar
ona pripadala
jednoj gromadi bosanskog pjesnitva, kakva je, neosporno,
Mehmedalija Mak Dizdar. Ma kako se dobrim
poznavateljem njegova pjesnièkog
opusa smatrali,
nakon doivljenog ovog
djela uvidate da Makovi stihovi tek
od tog trenutka poènu u vama ivjeti u svoj svojoj
velièini, neunitivi i vjeèni kao "kamen
koji govori".
Tremal Nayk